Ratnica nježnog srca

Specifično je to što se radi o pomalo neobičnom hobiju, kojim se u Lipiku i Pakracu aktivno uz Anju bavi još troje ljudi; Marko Lalić , Željko Širac i Marijan Gurdon. Anja je jedina djevojka iz Pakraca, jedna od rijetkih u Hrvatskoj pa smo porazgovarali o toj ljubavi prema oružju i airsoftu općenito.

Kako bi mogli sudjelovati na susretima potrebno je biti punoljetan, a za početak bavljenja airsoftom objašnjava Anja dovoljno je oko 2000 kuna za što se može kupiti solidna puška i zaštitne naočale što bi bila i osnovna oprema. Ipak, kao i svaki hobi može se detaljizirati u nedogled kupnjom razne opreme, a specifično kod airsofta je što se radi o uvjerljivim replikama pravog oružja i opreme kakvu koriste vojnici na svjetskim bojišnicama. Anja koja se airsoftom bavi zadnje dvije i pol godine u svojoj kolekciji ima već četiri vrste uniforme, dvije puške, APS ASR 111 i kako kaže brutalnu malu pušku KAC PDW. Tu su i dva pištolja, talijanska Beretta i njezin pravi ženski Glock, ponešto dodatne opreme tako da kad ju vidite uživo na terenu ne vidi se razlika u usporedbi s pravim vojnikom.

Na susretima koji nerijetko okupe i dvjestotinjak ljudi većina danas kaže imaju AK-47, popularni kalašnjikov ili američku M4. Ima i snajperista, strojnica, sve teže kao prave puške nekoliko kilograma, imaju sve oznake, potpuno su funkcionalne, a razlika je ta što se ovdje ipak radi o igračkama koje pokreće motor s baterijom. Spremnici se pune plastičnim kuglicama promjera 6mm, a u njih stane od 70 pa do 130 kuglica.

To je i ono što uvelike razlikuje airosft od paintballa u kojem se koriste izmišljene puške s kuglicama koje kod pogotka ostavljaju boju. U airsoftu nema boje, igra se na fairplay i svatko kad je pogođen odvaja se na 10-15 minuta sa strane ovisno o dogovorenim pravilima te se kasnije vraća u igru objašnjava Anja i dodaje kako se pogodak u principu osjeti i ponekad boli unatoč zaštitnoj opremi. Znala je kući nekoliko puta doći s pokojom masnicom ili razbijenom usnicom.

Na pitanje od kud ljubav prema tom muškom hobiju objašnjava kako je zanimaciju stekla uz oca koji je lovac i radi s oružjem. Iako ju lov nikad nije privlačio, puške jesu, sasvim slučajno upoznala je ekipu, već za mjesec dana kupila opremu i tako je sve krenulo. Nije jedna od onih djevojaka koje su dečki povukli u to, iako kaže da joj danas njena bolja polovica često čuva leđa. Kao ekipa igrali su dugo u Airsoft udruzi Petrinja, a danas ih je devetero u „Airsoft Timu 53“, odlična su ekipa koja se zajedno pojavljuje na susretima.

Susreti su objašnjava uvijek zanimljivi jer svaki tim ima svog zapovjednika, dobije svoje zadatke tako da ima osvajanja zastava, zarobljavanja, deaktivacija bombe, ovisno što je domaćin smislio jer igra se na velikim prostorima te se prema karti uvijek nešto traži i osvaja, a netko nešto brani. Na susrete znaju ići u Petrinju, Okučane, Ilovu, Bjelovar, Osijek, Karlovac pa i Zadar, a nedavno su sudjelovali u Gašnici u BiH. Uglavnom u krug od 400 km, većinom su svi humanitarnog karaktera tako da za sudjelovanje odvajaju od 30 do 100 kuna što uz podjelu putnih troškova ne iziskuje puno.

I Pakrac kaže obiluje lijepim terenima za airsoft tako da planiraju uskoro organizirati i kod nas susret humanitarnog karaktera. U svoj ostanak u Pakracu ipak kaže nije sigurna. Trenutno je na kraju druge godine Stručnog studija fizioterapije u Pakracu, a usporedno već više godina radi u tvrtci DEM. Njezina budućnost ipak ovisit će o poslu u struci i sve ovo gleda kao na privremeno. No ljubav prema airsoftu, zanimljiva druženja i neopisivi naleti adrenalina ono su što će Anju uvijek vezati za ovaj zanimljiv hobi.