Posjetitelji prvi put čuli lutnju u Lipiku

Po prvi puta smo na koncertima u Lipiku čuli kako zvuči srednjovjekovni glazbeni instrument lutnja. Program je započeo s razdobljem renesanse (tal. rinascimento - ponovno rođenje, 15. i 16. stoljeće). Uz pjesme Johna Dowlanda, najvećeg skladatelja europske renesansne umjetnosti, publika je slušala nježan i profinjen zvuk u instrumentalnoj i vokalno-instrumentalnoj izvedbi.

Glazbenice su nam dočarale ozračje zabave engleske kraljice Elizabete I, s njenim „ministrom financija“ sir Francisom Drakeom, najpoznatijim od trojice znamenitih gusara elizabetanskog doba. Po kraljičinom nalogu, a i na svoju ruku, plijenili su brodove, pljačkali španjolska naselja u Zapadnoj Indiji i punili kraljičinu blagajnu. Nakon renesansnog uslijedilo je razdoblje romantizma, kao umjetnički pravac javlja se krajem 18. stoljeća. Također smo prvi puta čuli i romantičnu gitaru, uz varijacije katalonskog majstora Fernanda Sora, gitariste i skladatelja ponekad poznatog i kao “gitaristički Beethoveen”. Pred kraj koncerta, uz „Fairytale with variations“ (Bajke s varijacijama) američkog skladatelja i klasičnog gitariste Dušana Bogdanovića (rođen u Beogradu 1955. godine), naše gošće su nas uz klasičnu gitaru s glazbom dovele do današnjih dana. Iako se za Bogdanovićev stil govori da je sinteza klasične, jazz i etno glazbe, nisam se mogao oteti dojmu da u tim varijacijama slušam glazbu iz nekog Holywoodskog visokobudžetnog „blockbustera“ (uspješnice). Sve u svemu, jedan vrlo lijep i zanimljiv glazbeni doživljaj. Moram primjetiti da je muziciranje Eme Stein, kojoj je ovo treći nastup u Lipiku, bio posebno. Nije bilo onog cviljenje žica, koje smo mogli čuti kod nekih drugih gitarista. Dali je za to zaslužna neka tehnička novotarija, posebna vrsta žica ili je ipak u pitanju najviši nivo tehničke i muzičke virtuoznosti? Mislim da je ovo drugo. (D.M.)