LIRA okomiti
Grad Lipik_drugi banner
„Zemlja se potrese“ (Mt 27,51)

Uskrsna poruka požeškog biskupa Antuna Škvorčevića

08.04.2023. 09:36 | 671 pregleda | Kolumne

U Dvorani bl. Alojzija Stepinca, požeški biskup Antun Škvorčević susreo se 4. travnja 2023. s novinarima te im je predstavio svoju ovogodišnju uskrsnu Poruku pod naslovom „Zemlja se potrese“ (Mt 27,51).

Piše:
✠ Antun Škvorčević

 

 

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
vjeroučitelji i bogoslovi,
djelatnici i učenici katoličkih škola,
draga braćo i sestre!

Od sveg srca čestitam vam Uskrs, svetkovinu Božje pobjede nad zlom i smrću, izvor nade za sva zastrašujuća zbivanja u svijetu, među kojima su i nedavni potresi u Turskoj i Siriji te još uvijek plamteći rat u Ukrajini.

U vrijeme spomenutih potresâ našao sam se u jednoj našoj zdravstvenoj ustanovi, gdje je određeni djelatnik na pomalo neugodan način nastupio preda mnom. Nije pokazivao spremnost za razgovor, nego je upućivao teške prigovore Bogu, životu, moćnicima ovoga svijeta za sve što se događa, što nije moguće poduzeti sve potrebno s obzirom na sprječavanje potresa te on u hipu razori mnoštvo zdanja, usmrti brojne ljude i stvori beznadno stanje za dugo vrijeme. Na njegovo ponašanje odgovorio sam primjedbom kako nam unatoč svemu valja voljeti život kao neprocjenjiv dar, ne biti protiv njega, a još manje protiv Boga. I tu je sve stalo. Susretao sam ga idućih dana puno smirenijega, ali raspravu nismo otvarali. Smatram vrijednim upravo za Uskrs s vama o tom razmišljati, polazeći od zanimljive činjenice da evanđelist Matej povezuje s potresom Isusovu smrt na križu i njegovo uskrsnuće, svjedočeći da je potres više od razorne prirodne pojave.

Potres kao prirodna fizička pojava

  1. Seizmološka i geološka znanost nastoje ući u trag uzrocima potresa i bave se mogućnostima njegova predviđanja, ali im to zasada još ne uspijeva. No poznato je kako ispod Zemljine kore u plaštu iznad užarene jezgre plivaju pokretne ploče, koje pritišću određene dijelove Zemljina omota te je potres prirodna pojava, prouzročena iznenadnim oslobađanjem nakupljene energije. Jedan naš znanstvenik slikovito je rekao da su potresi „divovi koji se ponekad bude“. Potres može biti tako jak da svojom rušilačkom snagom razori ljudske nastambe i posije smrt te izazove velik strah kao reakciju na opasnost koju predstavlja. Strah je svojevrsni potres nakon potresa, koji ima svoje dublje značenje za čovjeka negoli onaj na fizičkoj razini. Znanost otkriva u zemljotresu i naznaku pozitivnog traga za opstanak života na Zemlji, ukoliko on nastaje djelovanjem užarene Zemljine jezgre, koja proizvodi magnetsko polje što nas štiti od zračenja iz svemira. No ostaje pitanje jesu li potresi ipak prevelik ulog za opstanak Zemljina sustava i neće li se jednoga dana ugasiti njezina užarena jezgra te neće biti potresa, ali možda ni života na Zemlji. Svakako, dok čovječanstvo ne može predvidjeti potres i izbjeći njegove posljedice, zadaća mu je nastojati ovladati rušilačkim silama prirode, prvenstveno otpornom stambenom gradnjom i solidarnošću s onima koji su pogođeni njihovim izravnim posljedicama. Želio bih od srca zahvaliti svima iz Požeške biskupije koji su upravo na taj način postupili prigodom nedavnoga potresa u Turskoj i Siriji te su velikom i suosjećajnom darežljivošću novčanim prilogom očitovali solidarnost s njegovim žrtvama. Svima njima upućene su riječi koje mi je nedavno napisao msgr. Paolo Bizzeti, apostolski vikar Anatolije sa sjedištem u Iskenderunu, predsjednik Caritasa Turske, nakon što je primio naš novčani dar: „U ime svega pučanstva regije Hatay (Anatolia), teško pogođenog strašnim potresom, duboko Vam zahvaljujem za dostavljenu pomoć. Neka Gospodin blagoslovi Vašu Biskupiju i sačuva nas ujedinjene u ljubavi.“

Potres u psihološkom i duhovnom smislu

  1. Ne samo zemljotres, nego tolike situacije naše svakodnevice, napose uvjetovane suvremenim proizvodno-potrošačkim užurbanim načinom života, uzrokuju osobna stanja koja nazivamo stresom. Postoje znanstvena istraživanja i pokušaji liječenja navedene pojave, ali sama njezina činjenica govori o čovjekovoj ograničenosti, ranjivosti i prolaznosti. Ona ima svoj odraz i na duhovnoj razini. Naime sebičnost i zlo za koje se čovjek opredijeli nagrizaju njegov duh te on tone u mrak postojanja, povezan s beznađem, koje nerijetko završava i oduzimanjem vlastitoga života. Spomenimo i pojavu potresenosti, kad nas neki događaj tako pozitivno pogodi da postanemo budniji duhom, sposobniji praštati, ljubiti, radovati se, iskusiti život u njegovim dimenzijama punine. Takvo stanje u nama može ostvariti prvenstveno susret s dragom osobom. No postoje i one situacije našeg postojanja koje opisujemo kao potresena ili potresna stanja u negativnu smislu, čiji dionici postajemo u teškim događajima koji se odnose na nas osobno ili na naše najbliže. Takvu situaciju poznavao je i Isus te je, predviđajući sve što će se dogoditi s njime nakon Judine izdaje, u osudi, muci i smrti, zavapio: „Duša mi je sada potresena i što da kažem?“ (Iv 12,27). Njegov odgovor na to stanje putokaz je i za nas u našim sličnim životnim nemoćima.

Traganje za cjelovitim značenjem potresa

  1. U Isusovu životu, napose u smrti i uskrsnuću, susrećemo na svoj način prisutne sve spomenute naznake potresa: i Zemlje, i osobnoga potresa na fizičkoj, duševnoj i duhovnoj razini. Stavljajući prirodni fenomen potresa u odnos s Isusovom smrću i uskrsnućem, Objava nam svjedoči da Zemlja i sve drugo stvoreno nije podvrgnuto samo snagama prolaznosti, nego su usmjereni na Božju neprolaznost i u njoj imaju svoju konačnu odnosnu točku i značenje. S obzirom na Isusovu smrt evanđelist Matej bilježi „I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja (se) potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima“ (Mt 27,51–53). Sveti se pisac ne bavi pitanjem prirodnoga potresa, što bi on bio po svojim uzrocima i posljedicama, nego ih stavlja u okvir cjelovitoga smisla našega postojanja, koje u Isusu Kristu ima svoj božanski odgovor. Kao i na mnogim drugim mjestima u Svetom pismu, i ovdje evanđelist govori o potresu u apokaliptičkom smislu, kao događaju koji očituje krhkost i prolaznost čovjeka i njegove zemaljske postojbine. Ona se u Isusovoj smrti očituje i u djelovanju zla, sebičnosti i pokvarenosti, koja ga je nepravedno osudila i razapela. Dogodio se pri tom sraz između snaga smrti i Božje pobjedničke moći ljubavi jače od smrti, koja ima za posljedicu uskrsnuće tjelesa svetih i njihovo javno očitovanje. Slikovito će reći uskrsna Posljednica da se na križu odvio dvoboj između Zloga, koji je izgubio bitku, i Sina Očeva, koji je pobijedio ljudsku prolaznost i osuđenost na smrt: „Sa životom smrt se sasta / i čudesna borba nasta, / vođa živih pade tada, / i živ živcat opet vlada.“ To su prepoznali i neki ljudi koji su bili nazočni pod križem Isusova umiranja te evanđelist Matej dodaje kako ih je zemljotres i strah povezan s njim doveo do potresa u srcu: „A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: ‘Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj’“ (Mt 27,54). Tom potresu koji pomaže da čovjek progleda u duši te se svojom slobodom opredijeli za Isusa Krista ime je vjera, po kojoj smo u svetom krštenju tako združeni s Pobjednikom nad smrću da nam više nikakav drugi potres ne može nauditi. Jer piše sv. Pavao: „Dar Božji jest život vječni u Isusu Kristu, Gospodinu našem“ (Rim 6,23).

Uskrsni potres

  1. Sasvim je razumljivo što u povezanosti s time evanđelist Matej tumači i događaj Isusova uskrsnuća kada kaže: „Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj“ (Mt 28,1–2). Žestok potres koji su iskusile Marija Magdalena i druga Marija na Isusovu grobu nije više samo zemljotres, nego potresni događaj u ženama čiju je vjeru u Isusa Krista osnažio otkotrljani kamen s njegova groba i anđeo koji na njem sjedi kao jamac da grob više nema vlasti nad Isusom Kristom i nad onima koji mu se povjere potpunim predanjem. Naša pobjeda nad zlom i smrću započinje kad potreseni osobom Isusa Krista i zahvaćeni njegovom snagom Duha obnovimo svoju cjelovitu pripadnost njemu, ovdje i u vječnosti, započetu u svetom krštenju. U našoj potresenosti vjere nemaju više snagu Zemljini potresi, jer je nadvladana prolaznost stvorenoga svijeta koju oni očituju. Naime, užarena neugasiva jezgra sve postojeće stvarnosti jest uskrsli Isus Krist te nas on svojom pobjedničkom snagom po služenju Crkve štiti od radijacije zla i njezinih smrtonosnih posljedica. Svima vama, braćo i sestre, od srca želim da ovoga Uskrsa budete što snažnije potreseni u svom duhu te porastete u pripadnosti Isusu Kristu i u njemu pronađete utjehu, nadu i smisao svih onih potresa koji vas mogu snaći u životu. U svim našim župama i u cijeloj Biskupiji s Apostolom i ovoga Uskrsa zdušno uskliknimo: „A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu!“ (1 Kor 15,57). U tom raspoloženju vjere sve vas od srca pozdravljam i blagoslivljam, napose one koji se nalaze u bilo kojoj životnoj nevolji – vaš biskup Antun.

Požega, 3. travnja 2023.

 


LIRA ispod članka