Kako se obogatiti?

U ovom članku podijelit ću s vama neka svoja razmišljanja o novcu i bogaćenju. Kad mentoriram mlade poduzetnike, uvijek ih učim i kako zaraditi, ali i kako znati kad je dovoljno, kako posložiti prioritete u životu i što zaista vrijedi, a što ne. Uvijek mi je žao kad mladi ljudi odlaze u inozemstvo – jer, vjerujte, sve vam je to isto. Ako želiš pošteno zaraditi, i tamo i ovdje je isto – moraš raditi.

Ono što nas sprečava da zarađujemo dobro u Hrvatskoj su primarno naša uvjerenja, a tek onda sve drugo - tržišni uvjeti, ekonomska politika zemlje koja je nedovoljno poticajna za mlade, korumpiranost sustava itd. Kad kažem „naša uvjerenja“, onda prvenstveno mislim na naš odnos prema novcu i bogaćenju – nije za vjerovat, ali jako puno ljudi i kad imaju novce ne znaju što s njima, imaju osjećaj krivnje, kao da taj novac ne zavređuju, često ga uludo potroše – mi jednostavno nismo odgojeni za investiranje i poduzetništvo. Tome te ne uče ni kod kuće, ni u školi.

Robert Kiyosaki je vjerojatno najprodavaniji pisac knjiga posvećenih financijskoj pismenosti. Knjiga “Bogati otac, siromašni otac“ njegova je najpopularnija knjiga s više od 40 milijuna prodanih primjeraka diljem svijeta. Knjige su mu objavljene i na hrvatskom (i drugim svjetskim jezicima). Ako se prepoznajete u onom „ne znam s novcem“, svakako biste trebali pročitati ovu knjigu.  Knjiga pokušava dočarati kako je Robert naučio upravljati svojim novcem s pomoću priča i jednostavnih primjera, koji se protežu od njegovog djetinjstva do odraslih godina.

Nemojte misliti da sam ja bila nešto pametnija – puno puta sam već pisala kako nisam imala poduzetničkih vještina, ni želje da ih steknem, odgojena sam u kući u kojoj se znalo da je nepristojno nekog pitati koliko zarađuje, znalo se i da dame (čitaj: žene) ne pričaju o novcu... i hajde dobro, otišla sam studirati ekonomiju, ali za mog oca i majku to je značilo samo da ću (valjda) raditi negdje u uredu, u knjigovodstvu, kao i moj tata. E pa nikad nisam radila u knjigovodstvu. I trebalo mi je 20 godina (od 20.do 40. godine) da shvatim kako se zarađuje novac i da osjećam da ga zaslužujem. I još 5 godina da naučim vidjeti da postoji beskonačan broj mogućnosti kako se obogatiti, međutim, tradicionalno obrazovanje usmjereno na ocjene i znanje ne uči nas kako ih iskoristiti.

Hoćete primjer? Imate automobil. I smatrate ga svojom imovinom. E pa nije IMOVINA, nego je OBAVEZA. Ako stoji, ne vrijedi, a ako ide, onda troši (gorivo, osiguranje, održavanje...). Auto je obaveza i potrošač.

Stvarna imovina je ona koja može generirati daljnje bogatstvo. To su, na primjer, nekretnine za iznajmljivanje, automobil koji se koristi kao taksi, posao koji generira pasivni prihod ili dionice.

Najviše nas ima koji smo nekakva srednja klasa. Srednja klasa (koju država najviše voli, jer najviše doprinosi državnom proračunu) koristi svoje prihode  za pokrivanje mjesečnih rata kredita, hranu, školovanje djece, automobil, odmor i ostale redovne troškove. Sve ušteđevine se obično čuvaju na bankovnom računu, a tek rijetki investiraju (moja generacija jako malo zna o investicijskim fondovima, kriptovalutama, investicijskom zlatu...).

A bogati ljudi se razlikuju od nas po načinu trošenja – oni su naučili vidjeti priliku tamo gdje je drugi ne vide. Oni tjeraju novac da radi za njih,  da generira daljnji prihod i stvara efekt snježne grude.

Dakle, ako je ikako moguće, ako vam ostaje bar malo novaca kad platite sve nužne troškove, počnite investirati. Ključ bogaćenja je u tome da svoju plaću što je brže moguće pretvorite u pasivni prihod, jer je plaća podložna najvećim porezima od svih. Pasivni dohodak podliježe najnižim porezima. U Hrvatskoj u prosjeku, oko 40,2 % mjesečnog primanja radnika ide državi u obliku poreza i doprinosa. To je ona razlika između bruto II plaće i onog što dobijete (neto plaće). (Mala digresija: nekad je kmet davao 10 % feudalcu, 10 % crkvi... sad nas evo na 40 % davanja. I onda kažu da smo izašli iz srednjeg vijeka)

Nisam zagrebala ovim člankom ni vrh ledene sante... trebalo bi puno više prostora da vam opišem sve oblike pasivnih prihoda, da vam pokažem kako prepoznavati prilike, da vas naučim kako da trošite (novac se ne drži u čarapi ako se hoćete obogatiti).

Već neko vrijeme razmišljam o pokretanju „male škole za investiranje“ po simboličnoj cijeni na mlade (npr. 10 €)... možda to ove zime i uradimo. Možda bi takve „male škole investiranja za mlade... i malo starije“ mogle biti pokloni gradskih uprava njihovim mladima... Ako time pomognemo nekom, ako spriječimo bar dvoje-troje ljudi da odu u Irsku, Njemačku, nekud, bilo kud, i tamo rade prekovremene, uvjereni da će se obogatiti (a neće, samo će se razboljeti... daleko od svih svojih), onda ćemo u 2025. napraviti dobar posao.

Do tada, zapamtite da se u Hrvatskoj MOŽE obogatiti na legalan i pošten način. Ne toliko da imate jahtu, ali dovoljno da imate dobar auto. I ugodan život. A više nam ni ne treba.